Skoči do sadržaja
foto: Klimatski portal

Uspješni “planovi B” na sve toplijem planetu

Ivana Živković Energija
calendar

Prošli tjedan u Zagrebu je predstavljena knjiga “Plan B” slovenskog novinara Boštjana Videmšeka i fotografa Matjaža Krivica. Knjiga donosi priče lokalnih zajednica koje se diljem svijeta uspješno bore s klimatskom krizom.

Slovenski novinar Boštjan Videmšek i fotograf Matjaž Krivic putovali su svijetom između 2017. i 2020. godine u potrazi za uspješnim primjerima borbe s klimatskom krizom. Primjere su pronašli, a putem ispričali i priču o “nafti 21. stoljeća”, litiju. Gotovo četverogodišnje putovanje ukoričeno je u knjigu “Plan B”. Objavljena je u rujnu prošle godine, a domaćoj publici predstavljena prošlog četvrtka u sklopu Zagreb Book Festivala.

U pogovoru knjige slovenska znanstvenica Lučka Kajfež Bogataj – koja je kao članica Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) dobila Nobelovu nagradu za mir – piše: “Nemamo planet B. Rođeni smo na Zemlji, a tu ćemo i umrijeti. No možemo imati plan B.”

Videmšek i Krivic tražili su upravo lokalne “planove B”. Kako navode u predgovoru knjige, predstavili su “zajednice i pojedince koji se nisu prepustili općoj ravnodušnosti, aroganciji ili, u najboljem slučaju, čekanju (vanjskog) spasitelja”, odnosno one koji čitavom čovječanstvu “mogu ponuditi znanje, energiju (doslovno), iskustva i, dakako, tehnologiju kojom bismo uz idealan lokalni, regionalni i globalni angažman mogli zauzdati posljedice klimatskih promjena.”

Zastali su na Islandu, gdje su geotermalni izvori omogućili energetsku transformaciju i gospodarsko osnaživanje. U Norveškoj su proučavali projekte hvatanja i pohrane ugljikovog dioksida, kao i u Švicarskoj, gdje se CO2 hvata neposredno iz atmosfere. Ispričali su kako je austrijski gradić “ustao iz mrtvih” zahvaljujući proizvodnji energije spaljivanjem biomase, trulog drveća iz obližnjih šuma. Dočarali su snagu vjetra i mora pričom sa škotskih Orknejskih otoka, energetski samoodrživih otoka premreženih vjetrenjačama i tehnologijom za dobivanje električne energije iz valova te plime i oseke.

A prva postaja autora “Plana B” bio je grčki otok Tilos, prvi energetski samoodrživi otok na Mediteranu. 

Otok Tilos; Foto: Grčka turistička zajednica

Tilos – jedinstvena kombinacija sunca, vjetra i zajednice

“Tražili smo ostatak nade u nepovratno sjebanom svijetu. Nešto smo i pronašli. Osjećali smo se dobro kad smo pronašli obećavajuće priče. (…) Mali grčki otok Tilos odgovor je na sva pitanja”, pojasnio je Boštjan Videmšek na predstavljanju knjige u Zagrebu, koje je moderirala novinarka televizije N1 Ivana Dragičević.

Tilos, otok u Egejskom moru, gotovo da je napušten uslijed vojne diktature poznate kao Hunta pukovnika, koja je trajala od sredine šezdesetih do sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Ipak, piše Videmšek, nakon pada fašističke vlasti stanovništvo se počelo vraćati, a s njima, početkom osamdesetih, i Tasos Aliferis. Aliferis, koji je mlad došao na Tilos, isprva je bio otočki liječnik. Zatim je postao gradonačelnik glavnog grada Megalo Horio, a onda i župan čitavog otoka. Aliferis je začetnik ideje o samoodrživom Tilosu.

Nakon njegove smrti za županicu je 2012. godine izabrana Maria Kamma. Pod njenim vodstvom otok je postao svjetski poznat. Naime, Tilos danas pogoni stopostotno obnovljiva energija – jedinstvena kombinacija energije vjetra i sunčeve energije. 

Da je Tilos idealan za razvoj hibridne vjetro-solarne elektrane, prepoznala je njemačka znanstvenica i istraživačica novih izvora obnovljive energije Ina Hahndorf. Upravo je ona, zajedno s grčkim privatnim energetskim poduzećem Eunice, prijavila energetski program Tilosa na energetski natječaj Europske unije “Obzor 2020” 2014. godine. Projekt vrijedan 11 milijuna eura ubrzo je odobren, a nakon brojnih, uglavnom administrativnih prepreka, 2019. je službeno uključen u grčku električnu mrežu. 

“Ono što je doista revolucionarno, to je mogućnost pohrane energije u baterijama i to da je se podmorskim dalekovodom, koji preko Kalimnosa vodi na Kos (dva Tilosu susjedna otoka, op. a.), može izvoziti”, tumači Hahndorf u knjizi te naglašava da se projekt s Tilosa tehnički može prenijeti na druge manje i srednje velike otoke “ne samo u Grčkoj i ne samo u Sredozemlju”.

Županica Tilosa Maria Kamma ističe, pak, ulogu zajednice. “Energetski projekt je, prema njenim riječima, samo dio zajedničke priče. To je priča zajednice, zajednička priča”, piše Videmšek. Čitav otok ekološki je nastrojen, otočani su naklonjeni projektu i od početka u njega uključeni. I ne samo to – riječ je o otoku koji je utočište za brojne životinjske vrste, na kojem je zabranjen lov. Na otoku je od 2016. do 2018. djelovao Centar dobrodošlice za izbjeglice i migrante, za koje se lokalna zajednica pobrinula mimo svih institucija. Na Tilosu je 2008. organizirano prvo vjenčanje osoba istog spola, davno prije nego je legalizirano u Grčkoj.

“Ne trošimo, ne pretjerujemo, živimo skromno. Ha, normalno… Funkcioniramo kao zajednica. Razgovaramo – i dogovorimo se. (…) Težimo pravednosti. Međusobnoj i onoj vezanoj uz okoliš. To je naša dužnost”, vjeruje Kamma. A vjeruje i da bi priča s Tilosa mogla biti “pozitivni okidač” za čitav Mediteran.

Otok Tilos; Foto: Grčka turistička zajednica

Ništa bez političke volje

“Što znači politička volja”, pita se Boštjan Videmšek dok slaže komadiće zelene grčke priče. Naime, politička potpora – na Tilosu, u Ateni, ali i u vrhu grčke energetike – bila je ključna za Tilos, pojašnjava znanstvenica Ina Hahndorf. 

Hahndorf ističe da je čekanje na potrebna odobrenja bilo “dugo i mukotrpno” te da je moglo ugroziti projekt. Ne treba zaboraviti ni da je projekt počeo u financijski nezavidnom periodu velike grčke krize. No, grčke vlasti su se u slučaju Tilosa, prema njenom mišljenju, pokazale fleksibilnima i učinkovitima. Prihvaćeno je nekoliko novih odredbi, a grčki parlament pristao je usvojiti i novi zakon o energetici. 

Priča iz Norveške – priča o hvatanju i pohrani ugljikova dioksida – također govori o važnosti političke volje. Norveški stručnjak za ekologiju Aage Stangeland Boštjanu Videmšeku kazao je da ključnim smatra činjenicu da “ekološki projekti u Norveškoj imaju podršku baš svih političkih stranaka bez obzira na njihovo ideološko opredjeljenje”. Slična se teza provlači i kroz druge Videmšekove priče o uspješnoj borbi protiv klimatske krize. 

“Funkcionalne utopije”

“Ima na stotine malih uspješnih projekata koje ja zovem funkcionalne utopije”, pojasnio je Videmšek na tribini te pojašnjava da je na svom putovanju tražio “fizički algoritam” po kojem funkcioniraju te male uspješne priče. Glavni je, tumači, da je zajednica suočena s radikalnim posljedicama klimatske krize.

“Manje okoline su uspješnije jer imaju hijerarhiju prioriteta. Nema političkog, ideološkog, ekonomskog soliranja. Jer u fajtu s klimatskim promjenama nikakvo soliranje nije dozvoljeno”, kaže autor knjige.

Videmšek ne bježi od realnosti ni kada opisuje te “funkcionalne utopije”. Tako, primjerice, pričajući o Norveškoj, ističe da je hvatanje i pohrana ugljika skupa tehnologija koju si mogu priuštiti samo najbogatije države, kao i da tu tehnologiju nerijetko pokreće upravo fosilna industrija. Za svaki uspješan primjer u knjizi navodi i ograničenja, daje riječ i disonantnim glasovima unutar zajednice.

O nadi

Boštjan Videmšek dugogodišnji je reporter iz kriznih žarišta, kao i Matjaž Krivic, autor fotografija u knjizi.

“Obojica smo se na svojim putevima posvuda naokolo već godinama susretali sa strahovitim posljedicama klimatskih promjena – sa strahovitim posljedicama ljudske pohlepe. (…) Tražili smo, podsvjesno, format pomoću kojega bismo mogli ispričati priču koju bi stalno trebalo pričati. No ne plačući ili zapomažući”, kazao je. 

Ali Videmšek ni u nadi nije naivan. Kako je pojasnio na tribini, kao i u epilogu knjige, dok je pisao, donekle je vladao optimizam da se svijet hvata u koštac s klimatskom krizom – izdvajala su se sredstva za zelenu tranziciju u Europi, SAD-u i drugdje u svijetu. A onda je počela pandemija kovida-19. 

“Tijekom pandemije bavljenje klimatskom krizom palo je na listi prioriteta. Pandemija je završila isti dan kad je počela ruska agresija na Ukrajinu. Par mjeseci prije toga već smo živjeli u vrijeme energetskih špekulacija i manipulacija; cijene energenata otišle su u nebo. S ratom u Ukrajini fosilni imperij uzvratio je udarac.”

Dodaje i da “zbog impotencije međunarodnih struktura”, više ne vjeruje da je zajednički globalni obračun s klimatskim promjenama moguć. Zato je veći dio primjera koji su opisani u knjizi baziran na lokalnim inicijativama. 

Upravo tu leže “kapljice nade”, kaže Videmšek. Te kapljice su, pokazuje knjiga “Plan B”, angažirana lokalna zajednica, angažirana znanstvena zajednica i politička volja.

Imate pitanje za Klimatski portal? Želite nam predložiti temu za koju mislite da bismo je trebali obraditi? Želite nam uputiti pohvalu ili kritiku? Kontaktirajte nas na [email protected] ili putem WhatsAppa ili Facebooka.